UGRIZI I NEPOŽELJNA PONAŠANJA

ugrizi | GRDELIN BUZET

Malo dijete zna ponekad udariti, ugristi ili povući za kosu svoje vršnjake ili stariju djecu pa i odrasle. Kad se takva ponašanja pojave do treće godine djetetova života, ona su poruka odraslima da djetetove potrebe nisu zadovoljene na pravi način. Dijete je još malo, govor mu nije razvijen i ne zna dobro izreći što hoće. Stoga takva neprimjerena ponašanja budu jedini način kako dijete izražava svoje nezadovoljstvo. Budući da su ova ponašanja opasna i nepoželjna, treba znati što činiti kako bi ona što prije nestala i pomoglo se malom djetetu.

Zašto dijete jasličke dobi grize, udara ili čupa za kosu ?

Postoji više različitih razloga za ovakva ponašanja. Neka djeca grizu zbog  istraživanja (budući da su u oralnoj fazi razvoja stavljaju sve u usta da bi istražili oko sebe te se ugriz u tom procesu ponekad „omakne“). Drugi to rade u situacijama  ljutnje i napetosti (npr. kad im netko uzme igračku), a budući da dijete još ne zna izreći kako se osjeća, to je najbrži način da se skrene pozornost i otkloni izvor frustracije. Kada su djeca frustrirana, ponekad na taj način smanje svoju unutrašnju napetost i tako se umire. Dogodi se i situacija ugriza kod rasta zubića-dijete ugrizom ili trljanjem ublažava svoju bol.

Što god je razlog ovom ponašanju, nema potrebe za prevelikom brigom –malo dijete nije nasilnik i neće to postati, niti je loše odgojeno, kao što roditelji nisu loši roditelji. Budući da ono zbog svoje dobi nema još razvijenu svijest o tome da svojim ponašanjem nanosi drugome bol, treba mu pomoći da to nauči.

Prije svega, treba otkriti u kojim situacijama dijete to najčešće čini, koje potrebe bi mu mogle biti nezadovoljene te onda i djelovati proaktivno i reaktivno, prije ugriza ili nekog drugog agresivnog ponašanja i poslije, ako se ono već dogodi.

Što svakako odrasli ne bi trebali činiti kada dijete ugrize ili udari?

• ne reagirati kao da se ništa nije dogodilo

• ne ugristi ili udariti dijete želeći mu pokazati da to boli, jer će smatrati da je to prihvatljiv način komunikacije

• ne inzistirati da dijete objasni zašto je to uradilo, jer ono to najčešće ne zna

• ne slati dijete u kaznu, jer ponekad nepoželjno ponašanje postane privlačno zbog gužve koje je izazvalo i dijete se osjeća važno

• ne dati djetetu da udara u jastuk da bi „ispraznilo osjećaje“, dijete treba potaknuti da verbalizira i na druge načine kontrolira svoje osjećaje i da se zauzeme za sebe

Što bi bilo dobro činiti?

Kad prepoznamo najčešće situacije u kojima bi dijete moglo ugristi ili udariti, važno je biti uz dijete i pokušati to spriječiti. Vrlo je važno stvoriti uvjete u kojima će se takva ponašanja manje pojavljivati – dovoljno prostora za igru, u vrtiću i obitelji dovoljno aktivnosti i igračaka za svako dijete, prepoznavanje i zadovoljavanje potreba djeteta svojom pažnjom i strpljenjem.

U situacijama kada se takva ponašanja već dogode, potrebno je pobrinuti se za „žrtvu“, pomoći joj, ispričati se i pokušati dijete uključiti u pomoć „žrtvi“ tješenjem (koliko to razumije). Tako će naučiti da je njegovo ponašanje izazvalo

Osim toga, ne treba vikati na dijete, važno je odmaknuti se i čvrstim, neutralnim glasom reći djetetu kratko i jasno: “Ne grizi, kad grizeš , to boli. To se ne radi!“.

Vrlo je važno da dijete shvati kako roditelj nikako i nikada ne podržava takva ponašanja, a to najbolje uči iz primjera, jer su roditelji djetetu najvažnije osobe.

Ukoliko roditelji to čine stalno, promjene će nastupiti, a nepoželjna ponašanja nestati. Međutim, to zahtijeva dosljednost i upornost odraslih i promjene ne nastupaju odmah.

Kako dijete raste, sve će bolje kontrolirati svoje emocije i razvijat će se govor koji će zamijeniti nepoželjna ponašanja jer će dijete znati reći što treba i želi. Stoga je važno dijete stalno usmjeravati i poticati da se riječima izrazi.