Aktivnosti kojima se kod djece potiče razvoj grafomotoričkih vještina:

 

Dijete nije poželjno forsirati na aktivnost koju odbija, već je bitno pronaći način koji je njemu zabavan i motivirajući. Djetetu bi trebalo približiti pisanje i olovku kroz zabavne igre koristeći različite predmete, načine, teme.

Na usvajanje vještine pisanja utječu različiti faktori. Dijete može odbijati pisanje jer mu je ta aktivnost tada još uvijek previše zahtjevna i mnogi faktori utječu na njegov razvoj pisanja kao što je održavanje pažnje, dominacija ruke, hvat olovke, snaga, fina motorička koordinacija, vizualna percepcija, vizualno-motorička integracija, poteškoće učenja i sl. Veliki faktor odbijanja aktivnosti može biti i jednostavno motivacija.

 

Kako doći do toga da se djetetu približi aktivnost crtanja/pisanja, odnosno aktivnosti s olovkom?

 

Što je manji pritisak roditelja na dijete u vezi pisanja, to će dijete osjećati i manje stresa odnosno anksioznosti oko pisanja. Također nemojte govoriti “Idemo vježbati pisati!” jer to stvara odbojnost djetetu. Približite pisanje na djetetu zanimljiv način, na način na koji ono neće niti primijetiti da lagano prihvaća olovku i aktivnost crtanja/pisanja.  Kao sredstvo motivacije možete koristiti igre na različite teme koje su njemu bliske, kroz kretanje, korištenje različitih materijala, itd.

 

Neke zanimljive aktivnosti koje možete koristiti su:

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Izvori:

  1. Goldberg S. (2003.). Razvojne igre za predškolsko dijete. Zagreb: Ostvarenje d.o.o.
  2. URL: hurt.hr

Proces odrastanja je ujedno i proces razvijanja sve veće samostalnosti i preuzimanja odgovornosti za samog sebe. Prije ili kasnije, najčešće oko druge i treće godine djetetova života, iz djetetovih usta čut ćete riječ „ne“ što, između ostalog znači, da je dijete izašlo iz doba ranog djetinjstva i ušlo u prvu fazu pobune. U nastojanju da dijete zaštiti svoju osobnost i nezavisnost, udaljava se fizički i emocionalno od svojih bližnjih koji mu pružaju pažnju. Neslaganje, neposluh, otpor, neprihvaćanje odraslog autoriteta ponašanja su koja su normalna za razvojnu fazu od 2. do 4. godine života, dijete se emocionalno i psihički razvija te izgrađuje identitet.

Kada dijete govori „ne“

Ne“ je vježba za osjećaj moći i individualnosti. No, ako dijete stalno govori „ne“ to može postati zamarajuće za roditelje, pa je bitno usmjeriti se ka pozitivnom:

Kada vas dijete ignorira ili ne čuje vaše upute, pokušajte slijedeće:

 

Literatura: Buljan Flander; Karlović (2004.): „Odgajam li dobro svoje dijete? Savjeti za roditelje“, Zagreb

O PROLJEVU I POVRAĆANJU

ŠTO JE ŽELUČANA/CRIJEVNA VIROZA ?

Želučana ili crijevna viroza je kratkotrajna, ali neugodna bolest tijekom koje grupa virusa nadražuje želudac i/ili crijeva sa tipičnim simptomima povraćanja, mučnine i proljeva. Mogu biti prisutni i jaki grčevi te povišena temperatura. Najčešći uzročnik je rotavirus koji se češće pojavljuje u zimskim mjesecima, dok na proljeće i ljeti tegobe stvaraju adenovirusi i ekovirusi. Upravo zato što ima tako mnogo virusa, djeca tako često oboljevaju.

KAKO PREPOZNATI BOLEST

Kod želučane/crijevne bolesti simptomi mogu biti različiti. Neka djeca žalit će se na bol u želucu, laganu mučninu i imati će smanjeni apetit, neki će samo povraćati, drugi imati proljev, a u najgorem slučaju biti će to kombinacija svega navedenog i još sa povišenom temperaturom.

KAKO POMOĆI DJETETU

Najbolje je da dijete ostavite kod kuće neka leži i odmara. Temperaturu skidajte po potrebi. Ako ne želi jesti, nemojte ga siliti. Kada se želudac/crijeva smire početi će samo tražiti hranu. Važnije je da dijete pije kako ne bi dehidriralo.

ŠTO PITI, ŠTO JESTI

Najbolje je davati običnu vodu, blagu kamilicu, šipkov ili ruski blago zašećereni čaj. Potrebno je djetetu davati manje ali češće količine tekućine (svakih 15-20 min. 0,2 dcl) Može pomoći i manja količina gaziranih sokova, pogotovo kod povraćanja.

Kod jačih tegoba može se dati rehidracijska sol (otopina elektrolita koji se gube povraćanjem ili proljevom).

Od hrane može se davati nemasna juha, riža, kuhana mrkva i krumpir, banana, jabuka, krekeri, tostirani kruh, jogurt probiotik u manjim količinama…

Hranu davati postepeno i pratiti kako dijete reagira, ako povraća ili dobije proljev  vratiti se čajevima.

Probiotici (Normia, Pro-life, Linex..) nisu lijek koji će zaustaviti virozu ali pomažu u normalizaciji želučane i crijevne flore, te je poželjno davati lijek malo duži period (pogotovo kod viroza u vrtiću).

KADA POSJETITI LIJEČNIKA

KADA U VRTIĆ ?

ŽELUČANA/CRIJEVNA VIROZA JE VRLO ZARAZNA BOLEST. VIRUS SE PRENOSI PREKO SLINE I STOLICE, ODNOSNO PRLJAVIH RUKU.

U VRTIĆU SE DJECA MOGU ZARAZITI PREKO IGRAČAKA KOJE STAVLJAJU U USTA, PA SE ZARAZA LAKO ŠIRI.

AKO DIJETE IMA LAKŠE SIMPTOME (1-2 PROLJEVASTE STOLICE, MALO BLJUCNE POSLIJE OBROKA) ONO NIJE ZDRAVO.

NE ŽELI JESTI, PLAČLJIVO JE , ŽELI SE NOSITI, NE ŽELI IĆI U ŠETNJU JER GA BOLI TRBUŠČIĆ I NIJE MU DOBRO. DOK NE OZDRAVI, MORA OSTATI KOD KUĆE.

TAKVO DIJETE ŠIRI ZARAZU NA DRUGU DIJECU

U VRTIĆ DIJETE MOŽE KRENUTI NAKON ŠTO BAREM JEDAN DAN MOŽE ZADRŽATI KRUTU HRANU BEZ DA IMA PROLJEV I POVRAĆANJE.

MOLIMO VAS DA OBAVEZNO DONESETE ISPRIČNICU LIJEČNIKA DA JE DIJETE ZDRAVO.

 

 

Prehlada je infekcija gornjeg dišnog sustava, uzrokovana virusima, najčešće blagog tijeka u trajanju oko tjedan dana.

ŠTO JE PREHLADA ?

SIMPTOMI PREHLADE

ŠTO JE GRIPA ?

gripa ili influenca je zarazna infekcija gornjeg dišnog sustava izazvana virusima

SIMPTOMI GRIPE

KAKO SPRIJEČITI PREHLADU I GRIPU ?

Dok se protiv gripe možete cijepiti, prehladu je nažalost vrlo teško spriječiti. Slijedeći savjeti biti će od koristi u sprečavanju  i prehlade i gripe:

Ako ste prehlađeni ili imate gripu, vodite računa o drugima;

ŠTO MOŽETE UČINITI AKO STE DOBILI PREHLADU ILI GRIPU ?

SIMPTOMI PREHLADA GRIPA
TEMPERATURA rijetka, obično blago povišena, češće se javlja u djece,starijih osoba i osoba lošijeg zdravlja uvijek i to visoka (viša od 39 ᵒC

najmanje 3-4 dana)

GLAVOBOLJA rijetka uobičajena, dugotrajna
BOLOVI U MIŠIĆIMA I ZGLOBOVIMA blagi uobičajeno, često jaki
UMOR I OPĆA SLABOST vrlo blagi mogu trajati 2-3 tjedna
IZRAZITA ISCRPLJENOST nikada na početku i tijekom bolesti
HUNJAVICA uobičajena ponekad
KIHAVICA uobičajena ponekad
GRLOBOLJA uobičajena ponekad
KAŠALJ blag do umjeren suhi kašalj uobičajeno, može se razviti u jaki kašalj

Pažnja je usmjerenost mentalne aktivnosti na određene podražaje, ona je životno važna sposobnost s kojom se rađamo i koja se razvija s odrastanjem. Pažnja je proces koji nam omogućuje da se usmjerimo na važne informacije i na ono što nam je u danom trenutku područje interesa. Stoga nam pažnja omogućuje siguran razvoj i sposobnost učenja. U samoj srži pažnje nalazi se sposobnost koncentracije.

Djeca su znatiželjna, zainteresirana, aktivna i sklona kretanju. Ove osobine su važne pretpostavke za njihov razvoj jer oni svakoga dana uče nešto novo i neumorno istražuju svoju okolinu. Posve je normalno da djeca reagiraju na sve podražaje, da se spremno okreću novim stvarima – ali i da im se pozornost brzo odvraća. U današnje vrijeme, u kojem živimo brzo i koje je prepuno ponuda, ali i zahtjeva, čini se da se vještina koncentriranog bavljenja stvarima premalo potiče.

Poželjno je da dijete u godini dana prije polaska u školu može sudjelovati u igri do kraja i pozabaviti se nekom aktivnošću dulje vrijeme (20-ak min), bez da mu se odvuče pažnja.

Poticanje razvoja pažnje kod djece

Kako dijete raste, tako se povećava trajanje pažnje. Sve što se razvija možemo poticati i trenirati pa tako i pažnju, o čijem opsegu znatno ovisi buduća sposobnost učenja i pamćenja.

Igre i aktivnosti koje mogu pomoći u razvoju pažnje kod djece

Primjeri:

 

 

RAZVOJ SPOZNAJE
– prepoznaje osnovna svojstva predmeta i pojava neposrednim baratanjem, slušanjem, doživljavanjem i sl.
– aktivno isprobava, istražuje; opipava, rastavlja, sastavlja
– razlikuje dijelove od cjelina – prepoznaje predmet na temelju jednog njegovog pokazanog dijela
– sastavlja cjelinu neke slike iz 2, 3 dijela
– pridružuje predmet određenoj slici
– svrstava predmete po jednom svojstvu
Dijete zna o predmetima i pojavama onoliko koliko ima iskustva s njima.

Boja
– razlikuje boje, ali ih točno ne imenuje
– razlikuje i pridružuje 2 boje
Oblik i veličina
– razlikuje i pridružuje 2 veličine, 2 oblika
– pridružuje parove istih sličica
– razlikuje i upotrebljava: više, još, dugo
Vrijeme i prostor
– počinje shvaćanje kriterija vremena i prostora
– počinje se koristiti kriterijima za označavanje vremena: sad, prije, poslije
– razumije i rabi prijedloge: u, na, ispod
Broj
– ima prirođen osjećaj za količinu do broja 3
– razlikuje količinu – jedan, puno, dva
– mehanički broji do 4
Pamćenje
– poboljšava se pamćenje redoslijeda radnji (uvod, razrada, zaključak)
– može ponoviti rečenicu od 2, 3 riječi
– sjećanje se može izazvati pomoću riječi
– govori o ranijim događajima

Za poticanje optimalnog razvoja djeteta, važno je osigurati osjećaj nezavisnosti i samostalnosti:
– osigurati aktivnosti u kojima dijete vidi rezultat svog djelovanja i doživljava vlastitu sposobnost i kompetentnost
– osigurati blizinu odraslog da se spriječe neugodne posljedice istraživanja, ozljede, neuspjeha
– odrasli ne mora biti stalno u interakciji s djetetom, ali mora biti prisutan tako da dijete može dobit komentar, potporu, pažnju ako je traži
– izbjegavati bilo kakvo osramljivanje, kritiziranje djeteta

RAZVOJ GOVORA

Artikulacija
– do kraja treće godine dijete ispravno izgovara sve samoglasnike i od 10 do 15 suglasnika: p, b, m, n, j, t, d, k, g, v, h, l, f
– u izgovoru još ima dosta pogreška, češće u riječima ispušta suglasnike koji su mu teži za izgovor ili ih zamjenjuje sličnima, ili ih izgovara iskrivljeno
– pojava leksičkih dislalija, npr. dijete za Zagreb kaže Zabreg, trokut – krokut i sl.

Rječnik i gramatika
– oko 30. mjeseca dijete počinje osvještavati sebe u odnosu na druge i počinje se pravilno koristiti zamjenicama: ja, ti, mi
– upotrebljava posvojne zamjenice: moje, tvoje, naše
– rabi glagolske oblike kojima označava prošlo, sadašnje i buduće vrijeme: išao sam, idem, ići ću (no još uvijek ima pogrešaka u uporabi)
– upotrebljava negacije: ne, nije, nema
– upotrebljava pridjeve: veliki, mali, lijep, dobar…
– uz imenice, glagole i pridjeve koristi zamjenice i priloge mjesta

Govorno izražavanje i razumijevanje
– proširuje se dužina rečenice u spontanom govoru
– imenuje većinu predmeta oko sebe
– postavlja jednostavna pitanja
– izvodi dvije upute za redom (uzmi sok i stavi ga na stol)
– razumije razlike u značenju (veliko – malo, gore – dolje, idi – stani, ima – nema)
– odgovara na pitanja tko?, što?, gdje?
– sluša kratke priče
– shvaća opasnosti
– ima složene vještine dnevnih aktivnosti, npr. priprema i odlazak na spavanje, kupanje

Potkraj 2. godine dijete počinje smisleno povezivati dvije riječi, npr. kaže „Daj auto“, „Ne jesti“, „Mama piti“. Iskaz postupno raste s dvije na više riječi.

Poticanje govorno-jezičnog razvoja djeteta
Tempo razvoja govora ovisi jednim dijelom o genetici, temperamentu djeteta,ali i o okolini u kojoj dijete živi te poticajima kojima je dijete svakodnevno izloženo.

– odrasli bi trebali nastojati razumjeti što dijete želi priopćiti; koncentrirati se na ono što dijete smatra važnim (poštivanje inicijative djeteta)
– rabiti u razgovoru s djetetom jednostavne rečenice, izgovarati ih polagano i razgovjetno, da dijete može dobro razumjeti
– poticati dijete na izgovaranje samoglasnika i na kombinaciju suglasnika i samoglasnika u govoru (ma-ma, ta-ta, ba-ka, ča-ša…)
– neprestano i strpljivo govoriti s djetetom, uz davanje mogućosti da i ono što više priča i odgovara na pitanja, podržati ga i hrabriti na verbalizaciju
– biti tolerantan prema pogreškama u izgovoru, ne opominjati i ispravljati, već mu pružati ispravan govorni model
– listati i gledati slikovnice s djetetom uz čitanje i poslije čitanja teksta. Poticati dijete da prema slici samo nadopunjava priču svojim riječima i daje svoja tumačenja.

Literatura:
Starc, Čudina-Obradović (2004.): „Osobine i psihološki uvjeti razvoja djeteta predškolski dobi“

Učenje kroz igru je prirodan dio djetetova razvoja. Sveopća prisutnost igre i tradicionalnih igara ukazuje na važnost ovog aspekta dječjeg učenja u razvoju djece. Od rane dojenačke dobi, preko djetinjstva, pa sve do odrasle dobi (npr. kroz sportske aktivnosti) o sebi i o svijetu učimo kroz igru. Ovaj proces počinje bavljenjem vlastitim tijelom (npr. sisanje palca ili nožnih prstiju), igrom glasovima (gukanje), igrom predmetima (npr. dekicom ili mekanom igračkom) ili igrom s važnim ljudima u djetetovom životu (npr. „zrcalno oponašanje“ izraza lica i tjelesnih pokreta koje se često prirodno javlja između roditelja i djeteta, igra „ku-ku“ i mahanje „pa-pa“). Tako postupno učimo što je „ja“ i „ne ja“, učimo osnove uzročno-posljedičnih odnosa i izmjenjivanja. Na taj se način uči izlaziti na kraj s osjećajem privremenog odvajanja i poraza kroz igre kao što su skrivača i „ku-ku“.
Nakon ove vrste igara postepeno se prelazi na simboličke igre – baratanje predmetima kao simbolima pravih stvari – a zatim na igre mašte u kojima se možemo koristiti nekim predmetima, ali gdje je veći dio scenarija plod mašte. Ova vrsta sudjelovanja u svijetu mašte postupno se kreće od pojedinačne ili paralelne igre do sudjelovanja u igri s drugima: „Ja sam mama i moram nahraniti bebu.“, „Ja ću biti princeza, a ti možeš biti zločesta vještica.“ ili „Ja sam policajac i tražim razbojnika.“
Vježbajući maštu poput mišića, učimo rješavati probleme, podnositi frustracije, snalaziti se u životnim teškoćama i tada dosežemo vlastitu „djetinjastu razinu“ razumijevanja složenosti života – poput djeteta doživljavamo iskustva na pojednostavljen i siguran način i time povećavamo svoju emocionalnu otpornost.
Različite igre pružaju djeci da uče kroz oponašanje, da iskuse posljedice svojih postupaka i eksperimentiraju s različitim vještinama i rezultatima bez straha od negativne prosudbe drugih ljudi.
Igra tijekom djetinjstva može potaknuti „zaigran“ pristup životu u kasnijoj dobi te razviti sposobnost unošenja humora i zabave u veze i prihvaćanja životnih teškoća kao izazova, a ne kao nepremostivih prepreka.

Uloga igre u poticanju socijalnih vještina

Specifično učenje:

Osobno/socijalno učenje:

(prema Plummer, D. M.: Dječje igre za razvoj socijalnih vještina)

Djeca sama određuju trenutak kada će prestati piškiti i kakati u pelene. Kao i kod puzanja, hodanja i govora, djeca i u ovom slučaju slijede vlastiti vremenski plan. Uobičajeno je da se odvikavanje od pelena započinje u dobi od 18. do 24. mjeseca, odnosno kad postoje pretpostavke da je dijete doseglo odgovarajuću zrelost. Raniji početak se rijetko preporuča, kako bi se izbjegli eventualni neuspjesi koji bi se mogli negativno odraziti na samopoštovanje djeteta, ali i roditelja.

Znakovi koji ukazuju na spremnost djeteta za kahlicu su slijedeći:

Stvaranje rutine  

U vrijeme kada dijete obično kaka, posjednite ga obučenog na noćnu posudu jednom na dan. Time postižete da se dijete navikne na noćnu posudu i prihvati je kao rutinu. Dok dijete sjedi, ne treba mu u početku objašnjavati šta da radi – dovoljno je da se samo navikne na noćnu posudu. Recite mu da je ova noćna posuda njegova (napišite na nju njegovo ime ili zalijepite neke naljepnice).
Ako dijete ima omiljenu igračku, možete i za nju napraviti igračku – wc, pa kada je dijete na noćnoj posudi, neka je i lutka.

Odbacivanje pelene

Kada ste stvorili rutinu, posjednite dijete na noćnu posudu bez pelene i pustite ga da se na to navikne. Zatim počnite objašnjavati da treba skinuti hlače prije nego sjedne, da to mama i tata rade svaki dan.
Pohvalite dijete svaki puta kada sjedne na noćnu posudu ili pokuša u nju kakati ili piškiti, čak i ako mu to ne uspije.

Ohrabrivanje

Ohrabrite dijete da koristi noćnu posudu svaki put kada treba – neka zna da vam može uvijek reći i da ćete ga odvesti u kupaonu kad god želi. Ponekad ga ostavite bez pelene ili odjeće niže od struka, s noćnom posudom u blizini. Recite mu da se može u nju pokakati ili popiškiti ako želi i podsjetite ga na nju ako mu treba.
Dijete možete motivirati pomoću donjeg rublja tako da unaprijed najavite da ćete s njim ići u kupovinu gaćica gdje ćete ga pustiti da samo odabere donje rublje. Dijete će to shvatiti kao nešto što mu daje neovisnost i slobodu.
Ako dijete koje je već počelo pomalo koristiti noćnu posudu počne za nju gubiti interes, koristite način nagrađivanja – npr. napravite kalendar i svaki put kada se dijete popiški ili kaki u noćnu posudu, zalijepite naljepnice koje će dijete samo odabrati.

Prihvatite povremeni neuspjeh

Gotovo svakom djetetu će se desiti ”nezgoda” u periodu dok još nije sasvim naviknuto na noćnu posudu. Nemojte se ljutiti ili kažnjavati dijete, već (kad se to dogodi) mirno očistite i predložite djetetu da idući put koristi noćnu posudu.

Noćno odvikavanje

Kada je dijete naviknuto da po danu koristi noćnu posudu bez nezgoda, moguće da će mu trebati dulje vrijeme dok ne savlada i noćno odvikavanje. Djetetu možete pomoći da mu ne dajete puno tekućine iza 17 sati i da ga naviknete da koristi noćnu posudu prije odlaska na spavanje.

Ako je vaše dijete već navršilo tri godine i još odbija čak i pokušati s kahlicom ili zahodom, o tome biste trebali popričati s pedijatrom i razmotriti mogućnost savjetovanja s dječjim psihologom.

Još nekoliko savjeta kako možete pomoći djetetu: