Priprema za polazak u vrtić 

Polazak u vrtić kod roditelja i djece izaziva različite emocije – uzbuđenje, sreću, ali i strah, ranjivost, zabrinutost, usamljenost i tugu. Vrijeme prilagodbe ovisi o karakteru i temperamentu djeteta te o kvaliteti privrženosti koju je razvilo s roditeljima.

Za sve što je novo trebamo period navikavanja, a to se osobito odnosi na djecu . Djetetu sigurnost daju prostor u kojem spava, najdraže igračke, poznati ljudi koje redovito viđa, svakodnevna rutina. Polaskom u vrtić sve opisano se mijenja te dijete osjeća nesigurnost. Svaka promjena u životu podrazumijeva pomicanje osobnih granica, što može izazvati određenu razinu stresa koja se očituje kroz različite emocionalne, tjelesne i ponašajne reakcije. 

Proces adaptacije obuhvaća prilagodbu na nove životne okolnosti i svako se dijete prilagođava vlastitim tempom. Duljina i tijek adaptacije ovise o djetetovoj dobi, temperamentu, prethodnim iskustvima odvajanja te osjećaju sigurnosti i privrženosti koji je razvilo s roditeljima. Tijekom tog razdoblja važnu ulogu imaju suradnja roditelja i odgojitelja, dosljednost u svakodnevnim rutinama te strpljenje i razumijevanje za djetetove potrebe.

Možemo razlikovati tri osnovna tipa prilagodbe:

• Laka prilagodba – reakcije i promjene u ponašanju djeteta normaliziraju se tijekom 10 do 15 dana boravka u vrtiću.

• Prilagodba srednje težine – promjene u ponašanju traju dulje te se stabiliziraju unutar mjesec dana boravka u vrtiću.

• Teška prilagodba – promjene i poteškoće u ponašanju mogu trajati od 2-6 mjeseci. Kod ove djece često su prisutni dodatni nepovoljni čimbenici koji produljuju razdoblje adaptacije (češća oboljenja, nepovoljne obiteljske okolnosti i sl.).

Kako pripremiti dijete za polazak u vrtić?

• Ako ste u mogućnosti, postupno privikavajte dijete na kraća odvajanja. Neka povremeno ostane nekoliko sati s bakom, djedom ili drugom bliskom osobom kako bi shvatilo da vaš odlazak ne znači i vaš nestanak. Važno je da svaki puta naglasite vaš odlazak: „Ja sada idem u trgovinu, vraćam se brzo. Ti ćeš se malo igrati s bakom i ja dolazim.“

• Pripremajte dijete za vrtić i prije samog polaska. Prošećite pokraj vrtića, promatrajte djecu u igri te razgovarajte o vrtiću s veseljem i pozitivnim očekivanjem.

• Kod kuće kroz igru lutkama ili drugim igračkama možete prikazati odlazak u vrtić. Odglumite jutarnje spremanje, dolazak u vrtić, kratki pozdrav, boravak u skupini te vaš povratak po dijete. Takva igra pomaže djetetu da lakše zamisli kako će izgledati njegov dan. Osobito je ovo važno kod mlađe djece koja se pripremaju za polazak u jaslice.

• Razgovarajte s djetetom o osjećajima. Objasnite mu da je normalno osjećati tugu, strah ili usamljenost te zajedno osmislite načine kako si može pomoći kada mu bude teško (primjerice, zagrliti omiljenu igračku).

• Ostavite djetetu i nešto svoje; fotografiju, privjesak, neku narukvicu,… Recite mu: „kad god ti budem nedostajala/o, možeš ovo dodirnuti,  ili  pogledati i to će ti pomoći da se osjećaš bolje. Čak i ako to nikad ne bude koristilo, samo saznanje da je tamo, s njim, može biti utješno.

• Zadržite mirnoću i pokažite da imate povjerenja u dijete i odgojitelja. Vaše je ponašanje „zarazno“, ako se vi brinete, brinut će se i dijete. Ako pokažete djetetu da vam se odgojitelj sviđa i da u njega imate povjerenja, vaše će se dijete osjećati sigurnije. Upravo zato je priprema roditelja za polazak djeteta u vrtić jedan od ključnih čimbenika uspješne adaptacije

• Nemojte davati nerealna obećanja, npr. da će u vrtiću biti jako sretan i da će se odmah sa svima sprijateljiti. Potrebno je naglašavati informacije koje su sigurne, npr. „U vrtiću ćeš se igrati, jesti, spavati, a onda ću ja doći po tebe.”, ”Upoznat ćeš drugu djecu.” i sl.

Kako olakšati prve dane u vrtiću?

• Pokažite povjerenje u osobe koje će brinuti o vašem djetetu.

• Uspostavite toplu i otvorenu komunikaciju s odgojiteljima.

• Redovito dovodite dijete u vrtić kako bi steklo osjećaj predvidljivosti i sigurnosti.

• Donesite predmet uz koji je dijete emocionalno vezano i koji ga može umiriti.

• Ako je moguće, osobno dovedite dijete u vrtić.

• Oprostite se smireno, nježno i odlučno.

• Objasnite djetetu, na njemu razumljiv način, koliko će vremena provesti u vrtiću bez vas (npr. „Idem u trgovinu i vratit ću se nakon užine.“).

• Naglasite da ćete se sigurno vratiti po njega.

• Pokazujte interes za djetetove aktivnosti, prijatelje i doživljaje iz vrtića te razgovarajte o njegovim osjećajima.

• Dijete će pokazivati otpor i pronalaziti načine da ne ide u vrtić, no tu roditelj treba ostati dosljedan i ne ulaziti u pregovore i razgovore već uvažiti djetetovu emociju ali postaviti granicu: npr: „Vidim da ti je teško i da si tužan, ja moram ići na posao, a za to vrijeme ti ćeš biti u vrtiću.“

Kako odraditi sam proces odvajanja?

Najteži trenutak za roditelja i dijete često je upravo rastanak. U njemu su prisutni osjećaji gubitka s obje strane. Važno je znati da dijete osjeća i prati vaše raspoloženje – što ste vi smireniji, veća je vjerojatnost da će i ono biti smirenije.

• Oproštaj neka bude kratak, topao i srdačan.

• Mirnim glasom možete reći: „Sada idem na posao, a ti ćeš za to vrijeme biti u vrtiću. Doći ću po tebe nakon ručka.“

• Jasno naglasite vrijeme vašeg povratka: Vraćam se nakon ručka,.. nakon spavanja….

• Nastojte da rastanak protekne u vedrom i pozitivnom ozračju. Zagrlite i poljubite dijete, mahnite mu uz osmijeh i krenite.

• Važno je da vi fizički predate dijete odgajateljicama na način da ga fizički iz vašeg zagrljaja predate odgajateljici. Na taj način dijete dobiva poruku: „U redu je, mama me ostavlja u sigurnim rukama.“

• Preporučuje se da se ne zadržavate u hodniku vrtića. Iako je roditeljima teško čuti djetetov plač, produžavanje rastanka često dodatno otežava prilagodbu.

• Imajte na umu da je plač normalna i očekivana reakcija. On pokazuje da je dijete razvilo sigurnu privrženost te da se prilagođava novoj situaciji.

• Vjerujte odgojiteljima. Njihovo iskustvo i stručnost pomoći će djetetu da se umiri, uključi u aktivnosti i postupno prihvati vrtić kao sigurno i ugodno mjesto.

VAŽNO: 

• Nikada nemojte otići, a da prije toga niste pozdravili dijete

• Nemojte od djeteta tražiti dopuštenje za odlazak: (“Mogu li sada otići?”; “Reci mi kad mogu otići!” i sl.)

• Nemojte podmićivati dijete (slatkiši, igračke,…) kako ne bi pokazalo tugu ili strah. Ako planirate neku zajedničku aktivnost poslije vrtića neka ona bude bezuvjetna, bez obzira na to je li vaše dijete na rastanku plakalo ili ne.