U nastavku se prenosi tekst iz Priručnika za polazak u prvi razred,  dostupan na mrežnim stranicama www.azoo.hr.

Polazak u školu je za dijete, a i njegove roditelje, jedan od važnih trenutaka u životu. Dijete ulaskom u školu postaje dio organizirane sredine, izlaže se sustavu procjenjivanja, susreće se obvezama, osjećajem odgovornosti i novom organizacijom života. Prvi školski dani mogu biti uzbudljivi, ali i popraćen strahom i neugodom. No, većina djece prihvati ovo novo životno razdoblje posve prirodno i smireno. Čest osjećaj nelagode i straha imaju i roditelji koji su zabrinuti kako će se njihovo dijete prilagoditi zahtjevima škole, hoće li biti uspješno i hoće li naći prijatelje. Ova obostrana zabrinutost utječe na osjećaj zadovoljstva, motivaciju za učenje i uookupan stav prema školi. Zbog ovih činjenica vrlo je važno prije polaska djeteta u školu na odgovarajući način procijeniti zrelost djeteta za školu.
Definiranje spremnosti djeteta za polazak u školu vrlo je složeno. Zrelost za školu predstavlja optimalan stupanj razvijenosti različitih fizičkih i psihičkih funkcija djeteta koje će mu omogućiti savladavanje nastavnog plana i programa. Zrelost ovisi o biološkom razvoju, ali i o tome koliko je okolina omogućila djetetu da ovlada potrebnim iskustvima. Pojam je zrelost za školu obuhvaćamo tjelesnu, intelektualnu, emocionalnu i socijalnu zrelost.

Tjelesna zrelost
Tjelesna zrelost mjerilo je djetetova zdravlja, uvjet je normalnog psihičkog i socijalnog razvoja. Tjelesna zrelost mora dostići određeni stupanj da bi dijete moglo podnijeti naporni ritam škole. Mjerenje visine, težine, određivanje indeksa tjelesne mase, pojava trajnih zuba, mišićna snaga itd. važno je s obzirom na svakodnevne napore školskog života (nošenje školske torbe, dugotrajno sjedenje u školskoj klupi…) na koje do sada dijete nije naviklo.
Za uspjeh u školi nužna je dobra razvijenost osjetnih organa, naročito vida i sluha, koja se utvrđuje na sistematskom pregledu. Normalan tjelesan razvoj omogućuje djetetu da se lakše prilagodi tempu školskog rada, da lakše savlada mnoge tjelesne i psihičke napore koji ga čekaju u školi, ali je i značajan za razvoj njegove ličnosti. Tjelesnu zrelost određuje liječnik prilikom pregleda.

Intelektualna zrelost
Intelektualna zrelost djeteta obuhvaća dobro razvijen govor koji je osnova za razvijanje dječjeg mišljenja i jedan od bitnih uvjeta ljudske komunikacije, prenošenja iskustava i učenja. Prije polaska u školu dijete mora biti sposobno izraziti svoje misli i potrebe te razumjeti govor drugih. Dijete ovog uzrasta govori ispravno (dozvoljeno mu je umekšano izgovaranje nekih glasova zbog ispadanja mliječnih zubi), može spoznati glasove u riječi, prepoznaje glas kojim počinje riječ, može čuti riječ kao cjelinu i razlikovati je od druge.
Polaskom u prvi razred, zbog organizacije nastave i izloženosti mnoštvu informacija, dijete mora imati namjernu pažnju i mogućnost koncentracije. Namjerna pažnja djece koja polaze u prvi razred nije velika, ona traje prosječno od 10 do 15 minuta, no ona će se sistematskim radom brzo povećavati. Dobra pažnja djeteta olakšava učenje, pamćenje i lakše spoznavanje.
Od djeteta koje kreće u školu očekuje se i razvijenost pamćenja, koja ovisi o djetetovom interesu, aktivnom stavu i uočavanju logičkih veza.
Logičko mišljenje tj. sposobnost zahvaćanja odnosa i veza među stvarima i pojavama koje djeca opažaju, ali i predviđanje tih odnosa bez ranije stečenog iskustva, počinje se razvijati pred kraj predškolskog razdoblja. Djeca počinju izgrađivati glavne misaone operacije kojima se koristimo pri formiranju pojmova, apstrakciju i generalizaciju. S polaskom u školu naglo će rasti sposobnost djeteta da razmišlja o sve općenitijim i apstraktnijim stvarima.

Određene intelektualne sposobnosti i vještine djeteta u 7. godini života:

– sposobnost promatranja s određenim ciljem

– uočavanje zajedničkih obilježja i vještina

– primjećivanje razlika među predmetima i obilježjima

– grupiranje stvari prema nekom svojstvu

– razlikovanje pojma vremena

– zaključivanje o jednostavnim uzročno-posljedičnim vezama

– razlikovanje suprotnosti

– nizanje predmeta i održavanje slijeda

– rastavljanje cjeline na dijelove i obrnuto

–  pojam broja: mehaničko brojanje do 20, uz pokazivanje do 13; rješavanje zadataka zbrajanja i oduzimanja na konkretnim zadacima do 10

Emocionalna zrelost
Dijete prije polaska u školu treba u svom razvoju postići određeni stupanj emocionalne stabilnosti i samokontrole. Kod djeca koja kreću u školu primjetan je početak samokontrole koja im olakšava učenje, ali i bolje snalaženje u socijalnim kontaktima. Dijete ove dobi otvoreno iskazuje emocije, ali ih pokušava i kontrolirati, pokazuje strahove i bori se za svoja prava.
Emocije i osjećaji važni su za djetetov društveni život. U školi je dijete izloženo sustavu vrednovanja i ocjenjivanja, pohvalama i kritikama te će morati na određen način prihvatljivo reagirati. Pred polazak u školu bitno je da dijete ima određenu razinu tolerancije na frustraciju, što će mu omogućiti da ustraje u učenju i onda kad baš njemu nije ugodno i zanimljivo, da prihvaća uspjeh odnosno neuspjeh te se zna nositi s osjećajima koji ih prate. U ovoj razvojnoj dobi kod djece prevladava uglavnom optimističko i ugodno raspoloženje.

Socijalna zrelost
Ova komponenta zrelosti djeteta povezana je s emocionalnom zrelošću djeteta. Polaskom u školu dijete čini velik pomak u razvoju društvenih odnosa. Ono izlazi iz poznate obiteljske situacije, gdje je bilo zaštićeno i nerijetko imalo povlašten položaj. Istodobno ulazi u novu i često nepredvidivu socijalnu situaciju u kojoj svoj položaj mora samo izboriti. Vršnjaci postaju kriterij za usporedbu, oni na jasan način ocjenjuju dijete dajući mu do znanja prihvaćaju li ga ili ne. Sve su to elementi u izgrađivanju vlastite slike o sebi i razvoju samopoštovanja.
Socijalna zrelost istovremeno predstavlja prilagođavanje na društvene obveze, usvajanje moralnih normi i sustav vrijednosti i ponašanja u okolini. Ona uključuje i vještinu komunikacije i suradnje s vršnjacima te prihvaćanje autoriteta. Dijete ovog uzrasta uživa u osjećaju pripadnosti, voli biti prvo, može suosjećati s drugima i razlikovati poželjno od nepoželjnog ponašanja. Ono se može svakodnevno odvojiti od obitelji, samo se obući, brinuti o sebi i svojim stvarima
Postoji niz faktora važnih za uspjeh djeteta u snalaženju u školskim situacijama i novim obvezama. Oni ne zavise samo od djeteta, već i od roditelja i odgajatelja u vrtiću, ali i učitelja koji ga dočekuje u školi i koji će se s njime družiti tijekom njegova školovanja.