Osnovne osobine djeteta u dobi od 2 do 3 godine

RAZVOJ SPOZNAJE
– prepoznaje osnovna svojstva predmeta i pojava neposrednim baratanjem, slušanjem, doživljavanjem i sl.
– aktivno isprobava, istražuje; opipava, rastavlja, sastavlja
– razlikuje dijelove od cjelina – prepoznaje predmet na temelju jednog njegovog pokazanog dijela
– sastavlja cjelinu neke slike iz 2, 3 dijela
– pridružuje predmet određenoj slici
– svrstava predmete po jednom svojstvu
Dijete zna o predmetima i pojavama onoliko koliko ima iskustva s njima.

Boja
– razlikuje boje, ali ih točno ne imenuje
– razlikuje i pridružuje 2 boje
Oblik i veličina
– razlikuje i pridružuje 2 veličine, 2 oblika
– pridružuje parove istih sličica
– razlikuje i upotrebljava: više, još, dugo
Vrijeme i prostor
– počinje shvaćanje kriterija vremena i prostora
– počinje se koristiti kriterijima za označavanje vremena: sad, prije, poslije
– razumije i rabi prijedloge: u, na, ispod
Broj
– ima prirođen osjećaj za količinu do broja 3
– razlikuje količinu – jedan, puno, dva
– mehanički broji do 4
Pamćenje
– poboljšava se pamćenje redoslijeda radnji (uvod, razrada, zaključak)
– može ponoviti rečenicu od 2, 3 riječi
– sjećanje se može izazvati pomoću riječi
– govori o ranijim događajima

Za poticanje optimalnog razvoja djeteta, važno je osigurati osjećaj nezavisnosti i samostalnosti:
– osigurati aktivnosti u kojima dijete vidi rezultat svog djelovanja i doživljava vlastitu sposobnost i kompetentnost
– osigurati blizinu odraslog da se spriječe neugodne posljedice istraživanja, ozljede, neuspjeha
– odrasli ne mora biti stalno u interakciji s djetetom, ali mora biti prisutan tako da dijete može dobit komentar, potporu, pažnju ako je traži
– izbjegavati bilo kakvo osramljivanje, kritiziranje djeteta

RAZVOJ GOVORA

Artikulacija
– do kraja treće godine dijete ispravno izgovara sve samoglasnike i od 10 do 15 suglasnika: p, b, m, n, j, t, d, k, g, v, h, l, f
– u izgovoru još ima dosta pogreška, češće u riječima ispušta suglasnike koji su mu teži za izgovor ili ih zamjenjuje sličnima, ili ih izgovara iskrivljeno
– pojava leksičkih dislalija, npr. dijete za Zagreb kaže Zabreg, trokut – krokut i sl.

Rječnik i gramatika
– oko 30. mjeseca dijete počinje osvještavati sebe u odnosu na druge i počinje se pravilno koristiti zamjenicama: ja, ti, mi
– upotrebljava posvojne zamjenice: moje, tvoje, naše
– rabi glagolske oblike kojima označava prošlo, sadašnje i buduće vrijeme: išao sam, idem, ići ću (no još uvijek ima pogrešaka u uporabi)
– upotrebljava negacije: ne, nije, nema
– upotrebljava pridjeve: veliki, mali, lijep, dobar…
– uz imenice, glagole i pridjeve koristi zamjenice i priloge mjesta

Govorno izražavanje i razumijevanje
– proširuje se dužina rečenice u spontanom govoru
– imenuje većinu predmeta oko sebe
– postavlja jednostavna pitanja
– izvodi dvije upute za redom (uzmi sok i stavi ga na stol)
– razumije razlike u značenju (veliko – malo, gore – dolje, idi – stani, ima – nema)
– odgovara na pitanja tko?, što?, gdje?
– sluša kratke priče
– shvaća opasnosti
– ima složene vještine dnevnih aktivnosti, npr. priprema i odlazak na spavanje, kupanje

Potkraj 2. godine dijete počinje smisleno povezivati dvije riječi, npr. kaže „Daj auto“, „Ne jesti“, „Mama piti“. Iskaz postupno raste s dvije na više riječi.

Poticanje govorno-jezičnog razvoja djeteta
Tempo razvoja govora ovisi jednim dijelom o genetici, temperamentu djeteta,ali i o okolini u kojoj dijete živi te poticajima kojima je dijete svakodnevno izloženo.

– odrasli bi trebali nastojati razumjeti što dijete želi priopćiti; koncentrirati se na ono što dijete smatra važnim (poštivanje inicijative djeteta)
– rabiti u razgovoru s djetetom jednostavne rečenice, izgovarati ih polagano i razgovjetno, da dijete može dobro razumjeti
– poticati dijete na izgovaranje samoglasnika i na kombinaciju suglasnika i samoglasnika u govoru (ma-ma, ta-ta, ba-ka, ča-ša…)
– neprestano i strpljivo govoriti s djetetom, uz davanje mogućosti da i ono što više priča i odgovara na pitanja, podržati ga i hrabriti na verbalizaciju
– biti tolerantan prema pogreškama u izgovoru, ne opominjati i ispravljati, već mu pružati ispravan govorni model
– listati i gledati slikovnice s djetetom uz čitanje i poslije čitanja teksta. Poticati dijete da prema slici samo nadopunjava priču svojim riječima i daje svoja tumačenja.

Literatura:
Starc, Čudina-Obradović (2004.): „Osobine i psihološki uvjeti razvoja djeteta predškolski dobi“

NATRAG NA OBAVIJESTI