Odgajanje djece da postanu osobe koje će dobro iskoristiti svoje potencijale, koji će dobro misliti o sebi i drugima, traži svakodnevni napor, borbu roditelja, odgojitelja i učitelja oko donošenja različitih odluka. To je srž discipline.

Cilj poučavanja djece disciplini jest razvoj samokontrole i produktivnog sudjelovanja u životu zajednice (npr. u grupama vršnjaka, u razredu, u društvenim igrama…).

Disciplinarno je dijete…

odgovorno
aktivno
surađuje
pokazuje prijateljsko ponašanje
poštuje članove obitelji, svoje prijatelje i druge osobe

Razvoj samokontrole

Da bi dijete razvilo samokontrolu, potrebno ga je poticati na određena ponašanja:

slušanje drugih i odgovaranje na primjeren način,
pokazivanje brige za osjećaje i mišljenja drugih što doprinosi boljem razumijevanju tuđih
osjećaja i ponašanja,
stvaranje i održavanje prijateljstva,
rješavanje sukoba bez neprimjerenog ponašanja koje može nekoga povrijediti.

Kako poučavati djecu disciplini?

postavite djetetu jasne granice

Osobito za one aktivnosti koje dijete, zbog svoje dobi, nije sposobno samo kontrolirati. Npr. “Ne smiješ se voziti biciklom po cesti.”

učite dijete da poštuje autoritet

Pokažite djetetu kakve učinke ima njegovo ponašanje na njega i druge. Pomozite mu naučiti da svađe ne pomažu i da se zbog njih ljudi osjećaju loše. Npr. “Ne želim se svađati s tobom, nakon toga se loše osjećam.”

budite jasni u svojim zahtjevima

Djetetu je puno lakše razumjeti ako mu kažete: “Molim te stavi čašu na sredinu stola.”, nego: “Pazi na tu čašu mlijeka.” Kada se dogovarate s djetetom oko određenog pravila, tražite od njega da ponovi svojim riječima ono što od njega očekujete. Tako ćete biti sigurni da Vas je razumjelo.

budite ustrajni

Pratite pridržava li se dijete pravila koje ste dogovorili. Sjetite se još jednom da postoje djeca koja teže prihvaćaju pravila. Ne postavljajte pravila na kojima i sami niste spremni ustrajati. Npr. “Svaku ćeš večer ići u krevet nakon što pogledaš crtić.”

dijete mora unaprijed znati koje su posljedice njegova ponašanja

Posljedice možete i sami osmisliti. Važno je da su one logična posljedica djetetova ponašanja. Npr. “Danas si vozio bicikl bez kacige. Mogao si pasti i ozbiljno se ozlijediti i zato to ne smiješ činiti. Zbog toga ga nećeš voziti do nedjelje.”, a ne: “Danas si vozio bicikl bez kacige i zato nema kompjutera!”

dajte svom djetetu do znanja da ga volite

Recite mu što točno cijenite kod njega, koje su njegove dobre osobine.

ponekad nagradite dijete

– najveća je nagrada za dijete Vaš zagrljaj, pozornost pridana onomu što govori, iskazivanje ponosa zbog onoga što je učinilo, određena zajednička aktivnost (igra, gledanje animiranog filma i sl.)

Razlika između kažnjavanja i učenja disciplini

Kazna

Ima za cilj da se ponašanje djeteta više nikada ne ponovi. Međutim, čak i ako se odmah nakon  kazne dijete prestane ponašati na način koji je neprimjeren, dijete je nakon kazne toliko preplavljeno negativnim emocijama da će se često početi ponašati još gore.

Ako roditelj koristi uvijek isti oblik kažnjavanja, npr. pljusku, dijete ne uči ništa o stvarnim posljedicama svoga ponašanja. (Npr. da ako razbacuje hranu, neće imati što jesti).

Posljedice kažnjavanja…

– dijete nas se boji

– dijete osjeća bijes i ljutnju prema nama (jer smo mu nanijeli fizičku ili psihičku bol). Ta ljutnja koju dijete osjeća može biti uzrok njegova agresivna ponašanja prema vršnjacima ili odraslima.

– dijete laže (da bi izbjeglo kaznu)

– djetetu je narušeno samopoštovanje jer nema znanja o vlastitim vrijednostima (osobito ako je stalno kažnjavano) kažnjavanjem učimo dijete što ne smije, ali ga ne učimo što treba i smije činiti

Npr. Ako ste udarili dijete nakon što je pretrčalo cestu, ono je samo naučilo da cestu ne smije  pretrčavati. Dijete još uvijek ne zna kako da je sigurno prijeđe.

Primjerene posljedice djetetova pogrešnog ponašanja… dajte djetetu znak da je pretjeralo sa svojim ponašanjem

Npr. Strog pogled ili verbalno upozorenje.

Posljedicom morate pokazati da poštujete dijete, ali i sebe

Npr. “Preglasna si i ne mogu razgovarati telefonom. Molim te, idi u sobu!”

Posljedica mora biti povezana s neprihvatljivim ponašanjem

Npr. Nakon što se dijete potuklo, puno je primjerenije da se mora ispričati za svoje ponašanje, nego zabraniti gledanje filma.

Ne poistovjećujte dijete i njegovo ponašanje

Umjesto: “Neuredna si,” puno je bolje reći: ”Nisi pospremio/la sobu. Učini to danas ili…”

posljedica mora uslijediti ubrzo nakon djetetova lošeg ponašanja

U suprotnom, neće povezati posljedicu i ponašanje koje treba ispraviti.

posljedica ne smije biti preintenzivna s obzirom na nepoželjno ponašanje

Npr. Zabrana gledanja crtića mjesec dana za jednu ružnu riječ koje je dijete uputilo nekome – dovoljno je 2 dana.

kada ste jednom odredili posljedicu, i sami u njoj morate ustrajati

Stoga, ne određujte posljedice koje sami ne možete provesti.

Npr. “Svaki ću te dan dovoziti i odvoziti iz vrtića.”